Traženje znanja je obaveza

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Traženje znanja obaveza je svakom muslimanu. "^[1]

Ishak b. Mensur el-Kevsedž prenosi da je čuo Ishaka b. Rahoju kako kaže: "Traženje znanja je obaveza. Ništa vjerodostojno ne prenosi se o tome, osim u značenju da je obavezno traženje onog obaveznog, potrebnog znanja, poput znanja o abdestu, namazu, zekatu, ukoliko se posjeduje nisab u imetku, hadždžu i ostalo. Za stjecanje obaveznog znanja nije potrebno tražiti dozvolu od svojih roditelja za odlazak u potragu za njim, ali neće ići u potragu za onim što mu je poželjno da nauči sve dok ne zatraži dozvolu od roditelja."

 

Ebu Omer kaže: Ishak je želio reći, a Allah najbolje zna, da o pojedinim lancima hadisa o obaveznosti traženja znanja postoji govor učenjaka, međutim, iako postoji medu njima približno razilaženje, značenje hadisa kod učenjaka je ispravno, kao što ćemo to ovdje spomenuti, ako Allah da.

El-Hasan b. Er-Rebi'a^[2] prenosi daje upitao Ibnul-Mubareka^[3]o riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Traženje znanja je obaveza svakom muslimanu. "Odgovorio je: "Obavezno znanje nije ono što vi tražite, već je obaveza onome koji nešto ne poznaje da pita o tome sve dok se ne pouči istom."

Muhammed b. Muavija el-Hadremi prenosi daje, u njegovom prisustvu, Malik b. Enes upitan o hadisu u kojem se spominje da je traženje znanja obaveza svakom muslimanu, na što je odgovorio: "Kako li je lijepo tražiti znanje^[4], ali da je obaveza -nije."

Sufjan b. Ujejne^[5] je rekao: "Traženje znanja i borba obaveza je pojedinih skupina muslimana. U tome su jedni dovoljni za druge." Zatim je proučio riječi Svevišnjeg Allaha: "Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upoznaju s vjerskim naulcama i neka opominju narod svoj kada mu se vrate...^m9

Ebu Jusuf Jakub b. Sufjan el-Fisevi je rekao: "Čuo sam da je Alija b. el-Hasan b. Šekik upitao Ibnul-Mubareka: 'Šta je dovoljno vjerniku od znanja da se poduči, a šta obaveza?' Odgovorio je: 'Nije mu dozvoljeno da učini bilo šta osim sa znanjem, a znanje neće postići sve dok ne bude pitao.'"

Ebu Omer kaže: Islamski učenjaci su složni da postoji znanje koje je obavezno za svakog čovjeka ponaosob (farz ajn), tj. stroga obligatna dužnost svakog muslimana; zatim, znanje koje je obavezno za jednu skupinu (farz kifaje), tj. obligatna dužnost zajednice muslimana, ukoliko se neko iz te zajednice poduči tom znanju, obaveza spada sa svih ostalih na tom području." Razišli su se u pojedinostima toga. Ono što je stroga obaveza svima jeste ono čime se nijedan čovjek neće moći pravdati svojim neznanjem, poput:

- svjedočenja jezikom i potvrde srcem daje Allah Jedan i da nema sudruga, da Mu ništa nije slično i ništa se ne može poistovjetiti s Njim, nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije, Stvoritelj je svega i Njemu će se sve vratiti, Onaj Koji sve oživljava, Onaj Koji usmrćuje, Poznavalac je vidljivog i nevidljivog, a koji su kod Njega podjednaki, nije Mu skriven ni najmanji atom na Zemlji kao ni na nebu, On je Prvi i Zadnji, Najuzvišeniji i Najbliži, i ono što smatra većina ehli- sunneta vel-džemata, a to je da su Allahova imena i svojstva oduvijek, nema Mu početka niti kraja, i da se On uzvisio iznad Arša;

- i svjedočenja da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i Njegov poslanik, s pravom pečat svih vjerovjesnika;

- i da je proživljenje poslije smrti radi nagrade za djela istina, i da je vječnost na drugom svijetu u Džennetu za srećne, one koji su vjerovali i bili pokorni, istina, kao što je i vječna patnja za nesrećne, ofie koji su poricali i nevjernici bili, istina;

- i daje Kuran Allahov govor i ono što je u njemu istina od Allaha. Obaveza je vjerovati u sve spomenuto u njemu, kao što je obaveza i prakticiranje svih jasnih ajeta;

- i svjedočenje da je pet dnevnih namaza obaveza i da mu je obavezno poznavati sve ono bez čega oni ne bi bili ispravni, od čistoće i ostalih propisa vezanih za namaz;

- i da je post mjeseca ramazana obaveza i da je obaveza poznavati ono što kvari post i ono bez čega neće biti potpun;

- ukoliko posjeduje imetak, obaveza je da nauči propise zekata: na što se izdvaja zekat, kada se izdvaja i koliko se izdvaja;

- obaveza je da nauči da je dužnost obaviti hadždž, jednom u životu ako ima mogućnost;

- obaveza je da nauči druge stvari za koje se neće moći pravdati neznanjem, poput: stroge zabranjenosti bluda, alkohola, svinjskog mesa, strvine i drugih nečistoća, stroge zabranjenosti krađe, kamate, bespravnog otuđivanja, podmićivanja u presudi, lažnog svjedočenja, uzimanja tuđeg imetka bespravno, bez njihove dozvole, osim ako bude u pitanju nešto oko čega se ne spori niti na što se ne podstiče, zabranjenost svake vrste nasilja koju je zabranio Allah, azze ve dželle, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stroge zabranjenosti ženidbe majki, kćerki i sestara i svih onih koje su spomenute s njima, stroge zabranjenosti bespravnog ubistva vjernika, i slično svemu ovome o čemu govori Kuran i na čemu se složio ummet. Zatim, ostalo znanje, njegovo traženje i proučavanje, podučavanje drugih ljudi istom, davanjem adekvatnih rješenja za dobrobit njihove vjere i njihovog dunjaluka, suđenja među njima, što je potrebno svima.

Ukoliko pojedinci ispune ovu obavezu, ona spada sa svih ostalih i u tome nema razilaženja među učenjacima. Dokaz su riječi Allaha, subhanehu ve te'ala: "Svi vjernici ne treba da idu u boj. Nek se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj kada mu se vrate..."¹⁰ Obaveza se ne odnosi na sve, već na pojedince koji će, nakon svoje edukacije, podučavati i druge. Et-taifa - skupina u arapskom jeziku ima značenje jednog ili više ljudi.

Također, borba je obligatna dužnost zajednice muslimana zbog riječi Svevišnjeg Allaha: "Vjernici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu jednaki onima koji se naAllahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu. "ⁿ Allah, azze ve dželle, ovim je ajetom odlikovao borca, dok one koji su izostali iz bitke nije ukorio. Ajeti koji govore o obaveznosti borbe su mnogobrojni i usklađuju se sa ajetom koji smo spomenuli onako kako je to zabilježeno kod većine islamskih učenjaka. Ukoliko neprijatelj napadne zemlju, tada borba postaje stroga obligatna dužnost svakog njenog stanovnika i svakog onog koji stanuje u njenoj blizini, ako se ispostavi da njeni stanovnici nisu dovoljni i da su drugi u stanju pomoći je i odbraniti.

Ebu Omer kaže: Uzvraćanje na selam naši drugovi također uvrštavaju u ovo poglavlje, tj. smatraju da je to obligatna dužnost zajednice. Iračani se razilaze s njima i smatraju daje uzvraćanje na selam obligatna dužnost svakog pojedinca iz skupine ukoliko budu pozdravljeni. Spomenuli smo dva mišljenja, dokaz učenjaka Hidžaza u knjizi "Et-Temhid" - komentaru "Muvette", i ajet koji govori o uzvraćanju na selam po konsenzusu islamskih učenjaka: "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite... "ⁿ

Pod ovu obavezu, tj. farz kifaje, ulazi i umotavanje mrtvaca u kefine, njihovo kupanje, klanjanje dženaze, njihov ukop, svjedočenje kod vladara, pa ukoliko ne bude pored dva pravedna svjedoka nikakvog drugog svjedoka, tada im svjedočenje postaje stroga obligatna dužnost, tj. farz ajn.

Jedna skupina učenjaka smatra da je farz kifaje i ezan u naseljima, teravih-namaz, dok većina islamskih pravnika to smatra sunnetom i poželjnim djelom. Neki islamski učenjaci u obavezu farz kifaje ubrajaju i posjetu bolesniku kao i nazdravljanje dovom onome ko kihne, i kažu: "Sve ovo je obligatna dužnost zajednice", dok učenjaci zahirijske pravne škole kažu: "Naprotiv, sve to je obligatna dužnost pojedinca." Ovaj svoj stav dokazuju hadisom:

El-Berra' b. Azib, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je sedam stvari, a zabranio sedam. Naredio nam je: posjetu bolesniku, ispraćanje dženaze, širenje selama, odazivanje na gozbu, nazdravljanje dovom onome ko kihne, pomaganje onome kome je učinjeno nasilje i ispunjavanje zakletve."^[6]

Ovih sedam stvari, kao i druge sa njihovim različitim propisima kod islamskih učenjaka spomenuli smo u knjizi "Et-Temhid".

Većina islamskih učenjaka suprotstavlja se mišljenju zahirijske pravne škole i kažu: "Nazdravljanje dovom onome ko kihne nije obligatna dužnost pojedinca (farz ajn), kao ni posjeta bolesniku. To je, uistinu, samo pohvalno djelo, kao i lijep vid ophođenja koji je naređen s ciljem zbližavanja i jačanja bratskih veza. Onaj ko izostavi takva djela ne čini nikakav prijestup, osim što će time umanjiti svoje slijeđenje sunneta i njegovih adaba.

El-Hasan b. Ebi el-Hasan el-Basri^[7] je rekao: "Ukoliko jedna skupina ljudi izvrši šest stvari, obaveznost spada sa svih ostalih, ali ukoliko se svi slože na njihovom ostavljanju, bit će svi grješni za to. Te stvari su: borba na Allahovom putu, kupanje mrtvaca i umotavanje u ćefine, klanjanje dženaze, davanje šerijatskih rješenja ljudima, prisustvovanje džumanskoj hutbi i nije im dozvoljeno da ostave samog imama, obavljanje namaza u džematu."^[8]

El-Hasan je rekao: "Kada neprijatelj napadne vjernike u njihovoj zemlji, svi oni treba da se bore."

Ibnul-Mubarek je rekao: "Ovog mišljenja sam i ja."

Od Ebu Derda'a, radijallahu anhu, prenosi se ono što potvrđuje El-Hasanove riječi.

Ebu Derda' je rekao: "Da Allah ne podstiče one koji dolaze u džamije s neklanjačima i one koji se bore sa onima koji sjede, kazna bi im došla iz njihovog pravca."

Ebu Omer kaže: Spomenuli smo u knjizi "Et-Temhid" mišljenja onih koji kažu da je obavljanje namaza u džematu stroga obligatna dužnost svakog pojedinca kao i mišljenja onih koji kažu da je to stroga obligatna dužnost zajednice, a i mišljenja onih koji kažu da je to samo sunnet, tako da nema potrebe da to ponavljamo, a u ovoj knjizi mi zastupamo mišljenje da je to sunnet. Zbog toga smo o njemu spomenuli kratak i jasan govor, a učvršćenje daje samo Allah.

Dakle, naše mišljenje kada je u pitanju prisustvovanje namazu u džematu jeste da je ono sunnet, dok je većina islamskih učenjaka i jedna skupina pravnika mišljenja da je prisustvovanje namazu u džematu stroga obligatna dužnost[9] svakog slobodnog punoljetnog čovjeka u mjestu boravka ili van tog mjesta ukoliko čuje ezan. Dokaz za ovo naći ćeš u knjizi "El-Istizkar", ako Allah da.

Suijan b. Ujejne je rekao: "Čuo sam Džafera b. Muhammeda da kaže: "Znanje ljudi sadržano je u četiri stvari: prva, da poznaješ svoga Gospodara[10]; druga, da poznaješ ono čime te je obdario tvoj Gospodar[11]; treća, da poznaješ šta tvoj Gospodar traži od tebe[12]; i četvrta, da poznaješ kako ćeš se očistiti od svojih grijeha'[13], a neki kažu: 'da poznaješ ono što te može izvesti iz tvoje vjere[14].'"

“SVEOBUHVATNI POKAZATELJ ZNANJA I NJEGOVE BLAGODATI” Autor: Ebu Omer Jusuf ibn Abdul-Berr

Džema’at TEKBIR-Goražde

< «		» >